Language dominance in bilingual speakers of Italian and Croatian language

Zbog visoke varijabilnosti unutar dvojezicne populacije, kontrola jezicne dominantnosti kljucna je i u istraživanjima i u prakticnom radu logopeda. U istraživanjima je kontrola kljucna kako bi se uspoređivali ispitanici koji formiraju ujednacenu skupinu ili kako bi se promatrali s obzirom na jezicnu dominantnost. U praksi, logopedima je važno moci ispitati jezicne vjestine dvojezicne djece te odrediti dominantni jezik. Djeca koja su od najranije dobi izložena dvama jezicima mogu pokazivati kasnjenja u jezicima koje paralelno usvajaju. Neka djeca ne pokazuju gotovo nikakve razlike u razinama jezicnog znanja, a neka pokazuju znacajnije teskoce. Bez spoznaje o jezicnim znanjima u drugom jeziku nemoguce je odrediti jesu li ti rezultati posljedica losijeg znanja jednog jezika ili opcenitih teskoca u jezicnom razvoju. Ovo donosi brojne probleme u dvojezicnim podrucjima u Hrvatskoj kao sto su dvojezicna podrucja u Rijeci i Istri u kojima se govore hrvatski i talijanski jezik. Postoje brojni nacini na koje se pokusavalo odrediti jezicnu dominantnost dvojezicnih govornika, ali ne i jedinstvena opceprihvacena procedura. U ovom istraživanju kao temeljni je kriterij uzeta razlika u standardnim rezultatima hrvatske i talijanske inacice testa TROG. Ispitano je 54 predskolske djece koja pohađaju vrticke skupine s programom na talijanskom jeziku, a koji su prepoznati kao kandidati za ujednacenu dvojezicnost (procjena odgojitelja). Primjenom odabranog kriterija oko 70 % djece svrstano je u skupinu ujednacenih dvojezicnih govornika, a nisu se pokazale razlike između sudionika iz Rijeke i Poreca i okolice.